O datumu obilježavanja pravovremeno ćemo izvijestit na web stranicama Policijske uprave sisačko-moslavačke i Ministarstva unutarnjih poslova
Ni jedna policija u svijetu nije učinila za svoju državu ono što je učinila hrvatska policija. Sjećanje na herojstvo hrabrih hrvatskih redarstvenika izraz je najdubljeg poštovanja prema njima, tako da i unatoč činjenici da se zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, odgađa obilježavanje 32. obljetnice stradavanja trinaestorice redarstvenika u mjestu Struga Banska, u mislima smo na naše hrabre hrvatske redarstvenike.
Prisjetimo se…Banovina i Pounje bili su 26. srpnja 1991. poprište strašnog zločina. Tog kobnog dana, točno prije 32 godine, velikosrpski agresor pokrenuo je operaciju kodnog imena „Žaoka“ kada su namjeravali do 27. srpnja zauzeti Hrvatsku Banovinu i Pounje, pozivajući se na isti datum prije 50 godine kada je započeo veliki srpski ustanak. No, prepreka im je bila hrvatsko mjesto Struga Banska koje su branili hrvatski redarstvenici i pripadnici Zbora narodne garde – Gromovi.
Hrvatski branitelji nadljudskim su snagama pružali otpor daleko brojnijem neprijatelju, a zbog neuspješnih udara, srbočetnički pobunjenici započinju s frontalnim napadom. Na oklopljeni kamion agresori su montirali protuavionski top, a ispred kamiona na cesti formirali živi štit od 39 Hrvata zarobljenih iz spaljene Zamlače. Velikosrpski agresor civile je natjerao da s uzdignutim rukama hodaju ispred vozila i pješaštva, na način da je preko njihovih glava iz topova i strojnica bez prestanka pucao u smjeru obrane na ulazu u Strugu. Brutalno goneći živi štit pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile oružjem, rukama i nogama, pritom neprestano pucajući sa svih strana.
Uvidjevši da bi Struga Banska mogla biti osvojena, a ljudi u živom štitu ubijeni, hrabri hrvatski redarstvenik Mile Blažević zvani Čađo, a za njim i Željko Filipović iz Dugog Sela odlučili su žrtvovati svoje živote. S potpornog zida iznad ceste naš heroj Hrvatskog Pounja Mile Blažević – Čađo, opasan eksplozivom, uz glasan povik ljudima u živom štitu: „Lezite“, zakoračivši prema oklopnom vozilu, bacio je bombe i time zaustavio daljnje napade velikosrpskog agresora toga dana na Hrvatsko Pounje. Svojim iznimnim herojskim činom u eksploziji je i sam raznesen, ali je uspio zaustaviti neprijatelja.
Osjećaje koje takav postupak izaziva u nama koji smo ostali nije moguće riječima izraziti, ali jedno je sigurno – ostaje vječna zahvala i duboko poštovanje prema Čađi, prema njegovom suborcu Željku Filipoviću koji ga je slijedio u vječnost, kao i ostaloj jedanaestorici hrvatskih redarstvenika čiji su životi prerano ugašeni.